Bonjour!

Priča druga: kako je Tibica doživjela Pariz-dan prvi…

(excuse moi Bleky &co. na neredovitom postanju ali eto nisam bila u prilici biti online u zadnje vrijeme…ispravit ću to definitivno)

Prije nego sam krenula na put dobro sam se opskrbila svim mogućim informacijama vezanim za Pariz.
Od knjige-Top10 Paris, preko mnoštvo isprintanih stranica sa neta do savjeta dobivenih od ljudi koji trenutno žive u RH ali su podrijetlom naravno iz Pariza.

Prvi savjet koji sam dobila bio je: Pariz je jako siguran grad i nemoraš se ništ bojat da će ti se nešt dogoditi. Ali nemoj slučajno ići u predgrađe. Tamo nije sigurno.Pariz je siguran. Predgrađe nije.
Da li uopće trebam dalje nastaviti?? ;))))

Prije nego sam se upustila u “avanturu zvanu Pariz” nisam niti pitala frendicu gdje je smiještena. Da li je u samom centru gdje ću sa balkona promatrati mnoštvo ljudi kako prelaze Seinu i trčkaraju prema Notre Dame-u ili je u nekoj zabiti iz koje ću trebat bar 3 sata putovati do prve civilizacije.
Nakon odlaska sa famoznog CDG aerodrome i terminala 2B prvo smo se uputile u jedan shopping centar (ali o njemu više ipak u nekoj drugoj pričici ;) a zatim prema stanu.
Stan ili bolje rečeno stančić se nalazi u samom predgrađu Pariza ili vam dvije metro stanice prije kraja metro linije.
Stančić je u zgradi koja je zapravo hmmm…pa teško mi je to objasniti. Ako sam ja dobro shvatila to bi trebao biti kao studentski dom ali može se koristiti i kao hotel.
Drugim riječima na nekoliko katova se nalaze mali stančići koje možete iznajmiti na dva dana ili na dvije godine-glavno da platite a platite vjerujte mi jaaaako puno.
Stan se sastoji od jedne male sobice u koju jedva stane krevet(sofa na razvlačenje), mali stol za klopu i stolica, mali stol za komp(bolje rečeno laptop jer manje mjesta zauzma), mali ladičar i to bi bilo to.
U sklopu sobe se nalazi i kuhinjica-2 ringa za kuhanje, mali sudoper, mali ormarić za suđe i frižider i mikrovalna na polici na zidu. Sveukupno ne znam da li je bilo to dužine 1,20 m.No ajd kad si sam nije niti to bed.
U ulazu u sobu je ugradbeni ormar a iz malog hodnika u koji 2 osobe jedva stanu je ulaz u malu kupaonicu koja iako je mala oduševila me.
Sve u svemu kao što rekoh minijaturan stan za kojeg treba izdvojiti neštomanje od 800€ mjesečno!
Pa sad nek se mi bunimo na stanarinu u Zgb-u!
No svejedno, meni se je stan baš dopao .

Da bi ušli u zgradu morate imati ključ sa privjeskom koji (privjesak) otvara sva vrata.
Ulazak u garažu zahtjeva da se privjesak upotrijebi, ako želite uči u dvorište opet prvo privjesak pa onda ulazak, ista stvar i za ulazak u zgradu.
A kad izlazite iz zgrade i iz dvorišta onda morate neke prekidaće stiskati koji vam "dopuštaju" izlazak.
Iako ima samo 3 kata (sa polukatovima) lift postoji.
No s liftom možete samo iz prizemlja na katove dok npr. ako hoćete ići u smetlarnik ili garažu morate opet koristiti poseban kjuč. Zanimljivo!

Na ulazu u zgradu postoji recepcija koja dio dana radi a dio naravno ne. Nije da su me uopće pitali šta radim u zgardi i šta se non stop prešetavam.
Ne, njima je bilo dovoljno da sam svaki dan viknula ”Bonjour!” i pustili su me na miru.

Stanovništvo zgrade je raznoliko-od bijelaca, preko crnaca do žutih(sorry ne vrijeđam nikoga nego samo želim prikazati united colors).Svi su izmješani i nitko, ali ama baš nitko nit ne primjećuje koje si boje kože i to me je stavrno oduševilo.
Srela sam tako jednog simpa crnca koji je započeo razgovor u predvorju dok sam čekala lisf i baš smo si lijepo popričali o vremenskoj prognozi i razgledavanju grada-hihihihi.

Sve u svemu bilo mi je zanimljivo živjeti bar jedan tjedan pravim studentskim životom....

Kad sam stigla u stan bila sam preumorna da bi išla bilo kamo u razgledavanje ili neki provod pa sam nakon blablablabla sa frendicom zavalila se u sofu i zaspala snom pravednika.
Prvi dan je prošao mirno i kao dobra uvertira za slijedeće pothvate....