30
četvrtak
kolovoz
2007
Bonjour!
Priča osma: Napokon......Disneyland! Part one
Obećala sam sama sebi da ću se dignuti jako rano i da ću već na metrou biti najkasnije u 9. No san je prevladao, lijenost se počela uvlačiti pod kožu, umor od cijelodnevnog bauljanja prethodni dan je uzeo danak.
U 9 se tek izvlačim iz kreveta, polako se spremam, radim si doručak, pospremam knjigu u ruksak, kremu za sunčanje,vodu i bananu i izlazim iz stana.
Destinacija za taj dan je bio DISNEYLAND!
Svatko od nas ima ono malo dijete u sebi koje očajnički želi izać na površinu ali ga onaj odrasli u nama sprečava.
Disneyland je dom onog dijeteta u nama, Disneyland je njegova sloboda, Disneyland je ono što budi nešto najljepše u nama-smijeh, radost i osjećaj da je cijeli život samo bajka....
Nakon mjenjanja nekoliko metroa i prelaska na RER oko pol 11 sam stigla pred Disneyland.
Stala u red za kartu i čekala da se red pomiče malo po malo. Iako radi hrpetina blagajni ipak ste osuđeni na minimalno 20-ak minuta čekanja za kartu.
Teta na blagajni mi izdaje kartu i uredno naplaćuje 46 jureka. (čini se previše ali svaki jurek se isplatio;)
Napokon mogu ući u Disneyland-uzimam na ulazu svoju kartu parka i ulazim.
Nakon što sam prošla ispod Main Street Station-a ili vam željeznice ušla sam u bajku...ma i bolje neg u bajku!
Ljudi moji to je san!
Osjećala sam se ko malo dijete, sretna, uzbuđena i na rubu suza!
Nisam znala kud bih prvo krenula.
Stajala sam na Main Street U.S.A. ili vam glavnoj ulici i gledala prema dvorcu Trnoružice i samo se glupavo smješkala.
U tom trenutku mi je zazvonio mobitel-Glavname nazvala!!!!
Pita me da li sam stigla u Disneyland i kak je? Kažem joj da je super, odlično,fenomenalno i glas me pomalo izdaje i kažem joj da bi najrađe se rasplakala kak je to lijepo i čudesno!
Kažem joj da se osjećam ko da sam opet malo dijete, ko da mi je 6 opet!
Odjednom čujem neku veselu glazbu, netko hući i buči i vidim svi se miču sa glavne ulice na pločnik i počinju dizat ruke u zrak i vikati „huuu-huuu!“. Okrećem se i vičem Glavnoj“ Počinje povorka!! Joooj Liloo i Stich su tu!! I Chip i Del!!! Heeej!!! Heeeej!!!“
Glavna se smije i viče da uživam i da se pazim.
Nakon razgovora odlučila sam prvo napunit svoju tibicu pa krenut put dvorca.
Naravno da je Disneyland pun malih fast food restorana.
Hoćete hod-dog ili hamby, pommes ili muffinse, colu ili sprite-glavno da je junk!
Ulazim u Casey's Corner(Outstanding traditional hot dogs) naručujem meni br 2.-Šiljin meni-ogromni hot dog (kad kažem ogroman to i mislim!), srednji pommes i srednju colu i dva ketchupa i izlazim na terasu pojest.
Gledam kartu parka i razmišljam kamo ću prvo.
Naime Disneyland je podijeljen u 5 tematska parkića:
Adventureland
Frontierland
Mainstreet U.S.A.
Discoveryland
Fantasyland
Sa terase ugledam red za slikanje sa Mickeyom ;)
Hmmmmm...hocu ili necu razmišljam si i naravno odlučujem da hoću.
Sat vremena sam izgubila čekajući u redu na slikanje sa Mickeyom, ja i hrpetina male djece (koja sramota-hihihihihi).
Nakon Mickeya napokon se upućujem u dvorac pa u Fantasyland.
Unutrašnjost dvorca izgleda definitivno kao na crtiću.
Vreteno,dobre vile,knjiga na drvenom postolju....
Izlazim van i ostajem bez daha! Ispred mene se nalazi Les Carrousel de Lancelot! Vrtuljak sa konjićima!!!!
Mislim da ne moram nit reči da sam iskoristila jednu vožnjicu na bijelom konju (bez princa ali ajd bolje išta neg ništa;)
Nakon vožnje laganini šećem po Fantasylandu i obilazim vožnje jednu po jednu.
Vozim se u malom Casey jr. Vlakiću, brodićima obilazim minijaturni svijet Disney bajki...
Nakon bajki odlazim u Alisin svijet i bježim od zle kraljice, malih vodoskoka koji vas skroz namoče,penjem se u kuću,gubim se u labirintu i rikavam od smijeha jer se već po ko zna koji put vraćam na isto mjesto tražeći izlaz.
Slijedeće na red dolazi vožnja u Mad Hatter's Tea Cups-šalicama koje se okreću lijevo desno različitim brzinama i još k tome se i podij okreće u različitim smijerovima.
Naravno da su mi se u šalicu uvaljali klinci i njihova bakica i da su klinci još dodatno vrtjeli šalicu-grrrrr.
Petra Pana i Dumba nisam posjetila jer je gužva bila prevelika a ja opet gladna.
Gledam ponovno kartu i tražim gdje mogu pojest dobar hamburger.
U Frontierlandu nalazim Cowboy Cookout Barbecue sa pravim masnim cheesburgerima, ogromnom colom(iako je meni bio kao srednji) i krumpirićima.
Ispred restača se slikam sa Plutonom kjeg sam otela nekim klincima-ah šta ćete, život je okrutan ;)
Zahvalila se Plutonu, on mi poslao pusu, ja mu je uzvratila i ušla u restać.
Restać je uređen ukao pravi Saloon! Pod je zemljani, stolovi ogromni i drveni, stolice svaka svoje vrste i veličine.
Country bend piči mjuzu a ja uživam u burgeru.
Koji život!
Nakon klope na red dolazi par spilja u kojima se opet gubim ali ovaj put nalazim izlaze ali nikak blago(bila bih loš gusar;), izbjegavam Indijanu Jonesa jer mi se roller coaster čini ipak malo previše za mene (kukavica!!!!!)i odlazim do Pirata sa Carriba!
E to je bilo ODLIČNO!
Vozila sam se na malom vlaku-brodu po nekoj umjetnoj rijeci, oko mene scenografija Pirata, umjetna vatra, pijani pirati koji pjevaju svoje pjesme,spavaju po podu zagrljeni sa psima i svinjama i natjeravaju žene.
Ako ništ drugo scenografija zaslužuje čistu desetku!
Poslije Pirata vraćam se u Fantasyland, opet odustajem od Petra Pana i Dumba i odlazim do Pinokija i Snjeguljice.
Na Pinokiju i Snjeguljici se vozite u malenim vlakićima ( i tu „šokiram“ osoblje izjavom da sam sama bez pratnje djeteta ili bilo koga drugog-e pa ja sam sebi dovoljna!) kroz cjelu „priču“ koje paaaaaaaaa recimo da nije baš pametno vodit skroz malu djecu na to.
U Pinokiju se pojavljuje velika maketa kita koji samo odjednom izranja iz mraka a u Snjeguljici se vozite kroz začaranu šumu koja dijeluje pomalo spooky!
Odlazim pogledat jedan suvenir shop gdje jedan striček ispred posjetioca radi staklene figurice.
Fenomenalno figurice izgledaju ali isto tako fenomenalne su i cijene (tu kolutam očima).
Iz jednog gift shopa odlazim u drugi da napokon kupim Minnie uši!
Da, imam ih!!
Minie uši sa crvenom mašnicom sa bijelim točkicama.
Tu se desila i jedna zgodna anegdotica ;)
Prodavač me pita kak sam ja mu odgovaram dobro. Pitama ja njega kak je on kaže odlično, jer ako sam ja dobro onda je on odlično, ako sam ja odlično onda je on fenomenalno.
Ja mu kažem da i mora biti odlično kad radi u Disneylandu.
I tako se mi raspričali i kažem mu ja da se osjeća, ko da sam ponovno dijete a ne da ću uskoro 30 i da si mogu samo zamisliti kako se klinci tu dobro osjećaju. Na to mi prodavač vrati da u Disneylandu nije bitno kolko tko ima godina. Na to sam se ja osmjehnula i on mi dao kompliment da baš imam lijep osmijeh. Mislim da sam se bolje zacrvenila neg šta je Minnie mašna crvena;))))
Aladdinov svijet je priča prikazana iza stakla u boxovima sa malim figuricama-ništa impresivnog.
Tu sam već počela razmišljat da li da idem gledati glavnu paradu koja počinje u 6 ili da zadnjih sat vremena pokušam obići Frontierland.
Izbor ipak pada na Frontierland i ulazim u svijet kauboja i starih parobroda.
Šećem po staroj kaubojskoj tvrđavi, naletavam na Davy Crocketa i čitam „Wanted“ plakate.
U daljini čujem zvuk parobroda i ostajem-paf! Pravi Mark Twain parobrod!!!
Evo me dolaziiiim!!!!!
Parobrod je ludnica!
Guram se na kat, izlazim na palubu i uživam u pogledu! Na sredini jezerca kojim parobrod vozi nalazi se big Thunder Mountain.
Nit ne pomišljam da idem tamo! Vlakić juri ko lud, ljudi vrište i nestaju malo pod jezero, malo u planini malo se ponovno pojavljuju vani.
Vožnja parobrodom traje 10-ak minuta u kojima i više neg sam uživala. (mislim si kak ej bilo dobro u doba Tom Sawyera;)
Gledam obalu jezera i vidim malu kovačnicu,jelene u daljini,patkice, gejzire (ili šta god da je to bilo), kaubojsko groblje i Phantom manor-moju slijedeću destinaciju.
Phantom manor je nešto kao začarana kuća straha.
OK nije bila baš nešt strašna ali je bila jako dojmljiva.
Prvo velika grupa posjetioca ulazi u kuću i ulazi u jednu sobu. Zatim se čuje glas da se svi moramo zgurati u sredinu sobe.Onda isti glas priča priću o nekoj nesretnoj nevjesti a zidovi se počnu micati, soba kao da tone (u biti zidovi se dižu, slike na zidovima se produžuju i umjesto „nevinih“ djevojaka na slikama pojavljuju se u podnožju slika krokodili i zmije) i najednom stane, vrata se otvaraju i grupa se upućuje prema vagončićima/foteljama.
Vožnja je pračena malo jezivom muzikom, vagončići/fotelje se okreću lijevo-desno kako se scenografija izmjenjuje.
Na scenografiji se moglo vidjet od mrtve mladenke pred ogledalom,pa zloguke ptice, kaveze, ples ljudi koji su izgledali ko mrtvaci (tw. to je bilo hologramski napravljeno-jedva se kuži da nisu lutke već hologrami)..sve u svemu FENOMENALNO!
Nakon Fantomske kuće posjetila sam kaubojsko groblje i dobro se odvalila od smijeha na tekst na nadgrobnim spomenicima.
Nakon groblja laganini odlazim još malo prošetat po Fantasylandu i posjetit još koji gift shop kojih inače ima na svakih par koraka.
Kroz razglas čujem glas koji upozorava da je 7 sati i da se park zatvara.
Polako se upućujem prema izlazu, usput ulazim u shopove tražeći neke sitnice kao uspomenu na Disneyland.
Oko 8 se zadnji put okrećem prema Trnoružićinom dvorcu, pozdravljam Disneyland i sama sebi obećajem da ću se jednog dana ponovno vratiti.
Možda sama,možda sa nekim,nije bitno...glavno da se ja vratim...u bajku...u svijet gdje je sve moguće....
komentiraj (7) * ispiši * #
24
petak
kolovoz
2007
Opet je peeeeetaak!!!!!!!
Začudo prvi tjedan nakon godišnjeg je prošao više nego OK.
Najvjerojatnije jer nema glavnih i odgovornih u firmi pa se mam lakše diše.
Opet mi se svakakve ideje motaju po glavi-šta,gdje,kako i kada.
Naime tražim si hobby. Tražim nešto što će mi okupirat vrijeme (ono malo slobodnog vremena koje imam).
Odlučila sam ulagat u sebe a sad samo treba razraditi plan kako.
No vikend je duuuuug (tješim se;), bez obveza i mogu počet planirat.
Do tad mala molbica-tražim (opet) dobre linkove na stranice gdje mogu učit njemački jezik (ne, ne odustajem ja od njega), linkove za skidanje free e-books-a i gdje mogu skinuti neku dobru igricu ;)
Baš sam skromna :))))
p.s. vratila sam si blog u normalu-jeeeeeeee!!! bravo ja! pametno malo plavo ;)
komentiraj (7) * ispiši * #
23
četvrtak
kolovoz
2007
Bonjour!
Priča osma:ah ti umjetnici ili kako je Tibica bila....
Nakon Elizejskih Poljana i predivnih vrtova Tuileries pozdravila sam se s frendicom koja se morala vratiti u stan i uputila sam se u umjetničku četvrt Montmartre.
Prvo sam sjela u kafić na uglu (koji opis;)))) pojela svoj toast sa zelenom salatom prelivenom nekim čudnim ali finim umakom i popila Colu (cijena ručka-prava sitnica! Samo 11,80 jureka!).
Uzela sam svoju knjigicu TOP 10 Paris i razmišljala što i kamo dalje.
Tražila sam gdje je ta famozna ulica gdje slikari slikaju a ljudi se vrzmaju okolo i sve to gledaju.
No prije toga trebalo je ipak posjetiti još jednu TOP destinaciju- Sacré-Coeur.
Bazilika je izgrađena kao uspomena na 58 tisuća francuskih vojnika koji su poginuli tijekom Francusko-Pruskog rata.
Trebalo je 46 godina i 40 milijuna franaka da bi bila iuzgrađena ali mislim da se je i više nego isplatilo.Ne zbog dobiti od turizma ili namjene već zbog njene lijepote.
OK, unutrašnjost nije niti približna recimo Notre Dame-i ali ako ništ drugo unutrašnjost je nekako „toplija“, umjesto straha ili jeze osjećate se ipak nekako ugodnije.
Pred samom bazilikom ljudi sjede na travi i razgovaraju.Gotovo svaki centimetar trave je zauzet. Zanimljivo.
Inače, dobro je znati da ispred crkve mladi (večinom crnci) vam prilaze i u ruku guraju konce da im pridržite dok pletu narukvicu. Naravno da vama tu istu narukvicu pokušaju uvaljati po popularnoj cijeni od "samo" 10 jureka!
Mene je frendica upozorila na to i ja sam ih uspijela "izbjeć" bez problema ;)
Kad se popnete na vrh, pred ulaz u baziliku pogledate oko sebe i vidite predivan pogled na Pariz.
Ulaz u baziliku se ne naplaćuje ali je naravno zabranjeno njeno slikanje i traži se potpuna tišina-gotovo pa nemoguće!
U bazilici se nalazi Isusov mozaik, kip Isusa koji daje blagoslv i brončana vrata koja prikazuju posljednju večeru.
Ulazak u kriptu se ne naplaćuje i zanimjljiv je za pogledat. Ako sam dobro shvatila unutar kripta ima par grobova između koji je jedan sa srcem neke vrlo važne osobe vezane za baziliku. Nemam pojma i nisam htjela se previše zadržavat i istraživat istinitost te informacije.
Ulazak na toranj se naplačuje 5 jureka ali je red tako veliki da mi se nije dalo čekati.
Rađe sam krenula prema umjetničkoj ulici.
A tamo....hrpetina ljudi, hrpetina slika, šarenilo i galama i osmjeh na mom licu!
Pao je šoping!
2 slikice-jedna za Glavnu jedna za Zmajicu.
Misija izvršena!
Slike Pariza možete naći od 12 pa do 400 eura.
Zavisi šta kupujete,koje veličine i gdje.
Ako kupujete na samom trgu onda ćete platiti najvišu cijenu. Ako kupujete u ateljeima u ulici ispred onda ćete dobiti jeftinije plus još se možete cijenkati.No tamo iako slike jesu originali možete naći dvije gotovo identične slike.
Ako kupujete na trgu plaćate slikara a ne njegovu sliku-sve je to biznis, sve je to biznis....
Krenula sam dalje....nasred ceste sam zastala,,vrtila mapu po rukama i okretala se oko svoje osi.
Čujem nekog tipa kako mi se obraća na čudnom engleskom-you lookig for sweets?
No,i'm looking for Moulin Rouge!
Simpatičan konobar mi daje upute za Rue Lepic koja me vodi točno do „zloglasnog“ Moulin Rouge-a!
Još od 1889 godine Moulin Rouge je dom can-cana.Predstave se održavaju svaki dan, 3 puta tijekom večeri gdje možete uživat ne samo u plesu već i u večeri po vrlo „popularnim“ cijenama.
Sama predstava je gotovo 100 eura a ako uz to dodate večeru ne gine vam olakšavanje novčanika za kojih 160-180 eura.
Čula sam da je show lijep ali da se ne isplati davat tolka lova za večeru.
Moulan Rouge je postao jako poznat nakon što je plesačice ovjekovječio na svojim skicama Henrie de Toulouse-Lautrec.
Njegova slika Can-Can plesačice Jane Avril danas krasi muzej d'Orsay.
Pred Moulin Rouge sam stigla oko 18.15.
Prošetala ispred ulaza, pogledala plakate i pročitala objašnjenja uz slike.
Navodno je jednu od predstava posjetila i engleska Kraljica ali i puno poznatih osoba iz svijeta show biz-a.
Oko pol 7 počeli su se okupjlat ljudi koji imaju ulaznicu za prvu predstavu te večeri.
Dva dečka u crnom stoje i čuvaju ulaz.
Nitko ne smije unutra prije 7.
Mene uuuuuuuuuužasno interesira unutrašnjost ali znam da bez karte se mogu samo slikati.
Stanem ispred jednog dečka u crnom i umiljatim glasićem pitam da li mu mogu postaviti jedno jako glupo pitanje.
On odvaja pogled sa reda bogatih vlasnika karata i ja trepčući ga pitam da li ima negdje u blizini bilo kakav shop gdje bi mogla kupiti neki suvenit iz MR-a?
One me pogleda i kaže da ima-unutra!
Pitam ga ja da li se može unutra?
On kaže da ne radi do 7. Ja ga pitam dal i mogu onda i nabacim najljepši smajl koji sam uspjela izvuč an umornu facu.
On kaže da će vidjeti.
U 7 i 2 minute ja stojim ispred neke gorile i pokušavam uhvatiti pogled dječaka u crnom da ga zažicam da me pusti. Gorila me pozdravlja, pozdravljam i ja njega.
Ljudi moji Majk Tajson je nuila prema ovoj gorili!!!!!!!!!!!! Da tipa sretnem u mraku mislim da bi se jelte šta u gaćice!
Tip me pita što hoću ja mu kažem da bi u gift shop. On kaže da nemogu, da o mogu samo oni s karzom.
Ja mu kažem da je onaj dječak u crnom rekao da će me pustiti.Poziva se dječak u crnom. Doklazi, odmjerava me i kaže idemo.
Ja trčkaram za njim. Ostavlja me pred vartima gdje mora čekat par minuta. Onda me šalje u unutrašnjost MR-a.
Na drugom ulazu me zaustavlaj novi tip i vrača me natrag jer nemam karte. Ja se pozivam na dječaka u crnom-propusnica osigurana. Nakon 2 koraka me neki drugi tip zaustavlja, prvi mu pokaziva na dječaka u crnom i ja napokon ulazim u sam hodnik MR-a i u suvenirnicu.
Mozak brzinski radi i razmišljam kak da zažicam da lurknem samo malo prema pozornici da vidim kak stvarno sve to izgleda ali mislim si da ne treba previše iskušavat sreću i odustajem i ulazim u suvenirnicu.Nisam ništ šopingirala-ništ nije bilo dovoljno zanimljivo osim jedne majice ali odustala sam jako brzo.
Nemam pojma da li sam ja bila te sreće da me puste unutra jer nikog ne puštaju bez karte ili je samo bilo nemoguće ući u vrijeme prije predstave....nemam pojma i nije nit važno...glavno da sam ja i to vidjela-jedna uspomena više;)
Sretna odlazim van i sjedam na metro prema stanu....još jedan dan je uspješno završio...
Razmišljam kamo idem drugi dan...smiješak je na licu...uskoro ćete saznati gdje sam otišla....
komentiraj (2) * ispiši * #
20
ponedjeljak
kolovoz
2007
Vratila se Tibica... a di je bila???
Pa na godišnjem! A gdje drugdje?
Već me jako dugo nije bilo na blogu, nit sam pisala nit sam komentirala nit sam čitala.
Odvojila sam se od kompjutora (teškom mukom-hahahahaha;) i uživala u prirodi i društvu;)
No kako svemu lijepomu kad tad dođe kraj tako sam se ja vratila i od sutra počinjem ponovno sa bloganjem-nešto je već u pripremi;)))
Pa-pa!
T.
komentiraj (1) * ispiši * #
