Bonjour!

Priča peta: geee...jeza me hvata....

Bez obzira koje si vjeroispovjesti ili uopće ne vjeruješ u onog gore kad vidiš i uđeš u Notre Dame sve se mijenja…no ajmo ispočetka…
Poslije Eiffelovog na red je doša slijedeća “građevina” sa TOP 10 Pariz ili Top 6 Tibica.
Sjela sam sa frendicom natrag na RER i par stanica od Eiffelovog smo se iskrcale i popeli na danje svijetlo gdje sam ugledala prvo hrpetinu ljudi a onda i nju.



Notre Dame (ili punog naziva Notre Dame de Paris) građena je gotovo 200 godina.Započeta je 1163 godine a završena 1345 godine.
Rađena je u gotičkom stilu i najpoznatija je ranogotička katedrala posvećena blaženoj djevici Mariji. Locirana je na otoku- Ile de la Cite na Seini.



Izgled katedrale je petobrodan.Visoka je 36 metara, duga 130 metara a široka 48.

Notre Dame je jedna od najjezovitijih građevina koje sam u životu vidjela a vidjela sam ih puno jer sam ja fascinirana slikanjem zgrada svih veličina, oblika i namjena.
Kolko god je jeziva tolko je I fascinantna.
Jednostavno osjetiš dijelić prošlosti kad stojiš pored nje.A kad uđeš brrrr.....
Ispred Notre Dame-a nalaze se kolone ljudi koji pokušavaju uću u katedralu. Pa hrpetina ljudi koji sjede olkolo i odmaraju i naravno hrpetina ljudi koj i se žele popet na katedralu valjda u potrazi za Grbavcem makar to ne žele priznat pa kažu da se penju kao da vide predivan pogled. Yeah right... ;)



Ispred samog ulaza nalazi se kip kojeg sam ja nazvala neznanom junaku a ako tko zna koga predstavlja kip molim da mi javite.



Ulaz u Notre Dame je sav ”ukrašen“ kipovima.







U biti cijela katedrala je ukrašena kipovima-što (pretpotavljam) kipovima vladara ili ckvenjaka što gargoyles-ima ili vodorigama po naški.


Kad uđete u katedralu prvo što vidite su zabrane. Naime, u katedrali se ne smije fotografirati kao niti pričati jer osim turista u crkvi se nalaze ljudi koji traže svoj duševni mir.
No naravno da turisti ko svaki drugi bladitjurist se oglušuju na upozorenja.No Tibica nije bila tolko ”nepristojna” pa se ipak pridržavala pravila ne slikanja ali ne i ne pričanja(ups!)
Kad sam ušla u crkvu prošla me je jeza. Jednostavno kad vidite izvana crkvu pod dojmom ste tog gotičkog zdanja ali unutra...unutra jednostavno osjećate jezu i strahopoštovanje.
Mislim da bi si svatko lako mogao zamisliti i predočiti šta se sve dešavalo pod okriljem crkve tam negdje u 14-15-16... stoljeću.
Prvo što vas fascinira u unutrašnjosti katedrale su oslikani prozori. Čista suprotnost veselih boja tmurnoj unutrašnjosti.
Na prozorima se nalaze slike djevice Marije i dijelovi iz Starog i Novog zavijeta.
Unutar katedrale nalazi se ”malo blago”- kruna, komadić svetog križa na koji je Isus bio prikovan i čavao kojim je Isus prikovan(nisam vidjela čavao ali navodno se tamo nalazi)
Dok hodate uokolo po katedrali svakih par metara nalazite novi kip svetaca ispred kojih je mala klupica za klečanje i moljenje.
Unutar crkve se nalazi i nekoliko oltara za molitvu. No ipak glavni oltar je onaj koji je fascinantan.
Iznad ulaza/izlaza iz katedrale nalaze se ogromne orgulje (mislim da vam je sad svima jasno od kud ona jeza-ulazite u gotičku crkvu koja sama po sebi strašno izgleda i onda čujete zvuk orgulja-brrrrrrrrrr na kvadrat!!!)
Unutrašnjost smo relativno brzo prošle i kad sam izašla van, osjetila tračak sunca na mom licu odahnula sam.



Jezu sam ostavila unutra a ja sam izašla na svijetlost, u sadašnjost i krenula dalje...slijedeća stanica Arc de Triumphe...