22

utorak

svibanj

2007

Bonjour!

Priča prva: 2B....

(da mi moja luda kokica Bleki ne bi više plakao evo…Bleki ovi nastavci su samo za tebe;)

Jedno jutro prije kojih par tjedana našla sam se na aerodromu sa ogromnom torbom, ruksakom i kartom u ruci...karta koja je vodila u Pariz.
6,25 počinje boarding, predajem svoju kartu, dobivam slip karte, ukrcavam se u bus, tužno uzdahnem jer ostavljam sve što volim na kratko (ajd prošla me je nostalgija;) i nabacujem smajl vozeći se onih moćnih 5 metara prema avionu.
Avionu? Pa ako onog malo večeg goluba nazivate avionom onda da.
Naime nakon povratka iz prethodnog puta gdje sam se vozila airbusom avion sa sveukupno 57 sjedala je i više nego smiješan!

Avion polijeće na vrijeme, bacam zadnji pogled na rodni mi grad I upućujem se u avanturu.
Teta priča na mikrofon”Bonjour…blablablablabla Air France..blablabalablbalbalbla….Pier (ili kako god se kapetan zvao) blablablablabla”…ne slušam ju već zadivljeno promatram Medvednicu (evo dokumentiram sutra slikicom;)
Image Hosted by ImageShack.us
i kasnije Alpe (ili što god da je to bilo)
Image Hosted by ImageShack.us

Let je prošao sasvim OK.
Klopu u avionu ne znam da li da uopće komentiram ili ne.
Nakon gotovo dva sata leta teta se opet javlja sa ”Air France blablablablabla, Paris blablablabla,2B blablablablabal...”
Buljim kroz prozor pomalo zbunjena jer tražim pogledom Eiffelov (koja naivka!) ili bilo što drugo što će mi odati da sam ja stvarno iznad Parisa! Ništa!
Avio slijeće i tu počinju moje prve muke....

Kad putujete u golub-avionu onda nemojte očekivati da će vam avion pristat na jedan od onih priključaka na sam aerodrom već da ćete se opet morat vozit busom par metara.
No to nije problem.
Ono što je problem je to da golub-avioni slijeću na terminal 2B na CDG-u (ili vam Charles de Gaulle) i da čim izađete iz aviona pomješate se sa hrpetinom ljudi koji šeću po aerodromu čekajući svoj let. Nije to kao kod nas ili kao u Njemačkoj (gdje najviše putujem) da nakon izlaska ideš nekim posebnim putevima do terminala gdje ćeš uzeti svoje stvari i zaputit se van.
Ne tu jednostavno moraš se probijet između mora ljudi koji (besciljno) lutaju po aerodromu.
Gledam kartu i prisjećam se kako je AirFrace teta rekla da je terminal 2B za prtljagu pa po ”putokazima” pokušavam nać svoj put.
Aha! 2B je na desno...sigurnim korakom krećem prema terminalu i dolazim do prepreke-carina ili board patrol. Prolazim čekpojnt i ulazim u 2B.
Torbe još nisu počele dolaziti. Gledam kroz staklo van i pogledom tražim frendicu kod koje sam došla. Nema je.OK, rekla je da će možda malo kasniti.
Tražim torbu. Nema je.OK i ona očigledno kasni. Šećem 2 minute po terminalu.Počele su izlazit torbe-iz Kijeva!!!
Gledam ekran i ide obavijest da torbe iz Kijeva i Manchestera upravo dolaze.
Ček malo...???...kakav Kijev? Manchester? A Zgb?
Gledam na kojem sam terminalu...2B..piše velikim slovom i brojkom!
Kijev i Manchester...prolazi 5 minuta...još nema obavijesti o torbama iz ZGB-a....
Hmmmmmmmm...
Čujem da se neka žemska nešto raspituje na francuskom i spominje Zagreb. Zaustavim ju i pitam po naški (nemam pojma od kud mi to da bi žena mogla pričati naški) da li zna išta o dolasku torba iz Zagreba?
Odgovara mi da su na drugom terminalu. Kako drugom? Pa lijepo piše 2B i upozoreni smo da idemo na 2B!
Ko je sad tu lud???
Kaže žemska da ima još jedan 2B terminal malo dalje.
OK sad mi nije ništ jasno.
Krećem za žemskom i vidim da moram izač sa terminala van, kao ono van-van.
Vraćam se do info pulta, pitam stričeka ”Could you please tell me where is the luggage from Zagreb?”
Striček me pogleda i kaže na terminalu 2B.
Blijedo ga gledam i kažem pa ovo je terminal 2B.
On se nasmije i kaže na drugom terminalu 2B! Ma koji idioti!
Ko je vidio imati 2 terminala 2B!??!
Izlazim iz terminala odlazim do drugog terminala ali ne mogu ući unutra naravno. Dobivam propusnicu na info pultu i ulazim na drugi 2B. Pogledam prema staklu i vidim frendicu kak se smiješka i maše mi taman u trenutku kad moja torba i ruksak prolaze.
Uzimam torbe i letečim korakom bježim van sa moćnog terminala 2B.
U prolazu bacam pogled na sve one crmce i crmkinje koje carina pretresa. Sve smrdi. Iz kofera vade neke smrdljive pakete-e ako ono nije bila trava neke vrste ne znam šta je bilo.
Mislim si kak smo mi iz Zgb-a uletili na terminala sa prtljagom iz Ugande, Konga ili šta ja znam od kuda.
Frendica je vani, zagrlim ju, nismo se vidjele 8 mjeseci...uh što ćemo se napričat...
Sjedamo u auto ZG registracija i idemo prema stanu na potpuno drugom kraju Pariza...tek tada postajem svijesna da Pariz nije ono što sam očekivala...on je još veći.. ;))))

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.