25
srijeda
travanj
2012
Kako malo treba da se osmjeh pojavi....
...na licu mom :)
Jutros sam se probudila nakon jako loše prospavane noći.
Em što sam još u “izbjeglištvu” i ne spavam u svojoj sobi em što sam spavala kod otvorenog prozora i stalno mi je bilo sila na FC pa sam se cijelu noć budila i trčkarala po stanu.
Razlog zbog kojeg sam u “izbjeglištvu” je taj da su nam preuređivali balkon i zadnaj par dana sav balkonski namještaj je bio smiješten u mojoj sobi. Ja sam bila smiještena u sobi kod Glavne.
Jučer je sve završilo i namještaj je vraćen ali je soba sva zmazana od prašie koja se nakupila tijekom balkonskih radova i trebam ju kompletno dubinski počistiti a ne samo tamo gdje popovi hodaju.
Bilo mi je užasno teško dignut se iz kreveta i počet se spremat za posao. Čak mi je i kosa danas u fazi bad hair day-a.
Sve u svemu dan nije započeo obećavajuće.
Kupaona, soba, mrgudasti pogled, promrmljana riječ, kupaona, soba br.2, traženje odjeće, gunđanje u bradu. Šminkanje, pokušaj izrade pristojne frizure (ok vrijeme je da posjetim frizerku), soba, skupljanje stvari (mobitel u drugoj sobi naravno zaboravljen), hranjenje ribice, oblačenje tenesica i mrgud je spreman za posao!
Glavna odlazi samnom do kaslića pokupit poštu, ja promrmljam bok i odlazim zaokupljena mišlju što danas trebam napraviti. OK, račun, povrat, isporuka, provjera, što još...
Kad začujem dozivanje Glavne da se vratim.
“Gle kaj ti je stiglo!”
“Kaj?”
“Razglednica iz Kanade!!!”
“Ma da!!!!!!!!!! :))))))))))))))))))))))”
Osmijeh se pojavio od uha do uha! Razglednica je super! Planina u snijegu, jezerce, borovi i livada. Aaaaaaaahhhhhh :)))))))))))))
Frend je održao obećanje :)))))))))))))))))))
Sa osmijehom krećem dalje prema Plavoj zvijerki i odlazim na posao.
Za divno čudo nije bila velika gužva na cesti. U onoj maloj gužvici u koju sam upala odlučila sam promijeniti radio stanicu jer me počela dosađivat muzika na stanici koju sam slušala kada začujem prve taktove pjesme koju pjevušim več tjednima. Mislim si nema šanse da je to Bowieva Space Oddity jer to bi bilo ipak previše za početak dana.
“Ground control to Major Tom....” – yeeeeeeeeeeeeeeeeeeesssssssssssssssssssssss ipak je ta pjesma!!!!!
Što da vam kažem?
Dan je započeo odlično - prvo me razglednica razveselila a onda je DB došao kao šlag na tortu.
Kako je malo potrebno da mi se pojavi osmijeh na licu :)))))))))))))))))))))))))
komentiraj (0) * ispiši * #
08
nedjelja
travanj
2012
Kako probuditi poduzetnika u sebi?
Hrpetina ideja mi se vrti u glavi ali nikako da se od ideje stvori nešto opipljivo, nikako da se ideja realizira.
Ponekad je krivac moja inertnost prema stvarima a ponekad moja okolina.
Nije da bih trebala slušati okolinu ali ipak okolina nas ponekad određuje.
Nisam nikad bila pretjerano spretna. Neznam baš dobro objašnjavati. A kada vam mozak radi tisuću na sat i znate da sami nemožete to napraviti moji nedostaci zapravo postaju moje prepreke.
Prije par godina sam rekla da ću počet pisat knjigu. Bili bi to pravi memoari jedne 30+ godišnjakinje. Brzo me je popustilo. Nije da nemam ideje to napisati več je moja lijenost stala na put ostvarenju moj ideje. Kad mi nešto padne na pamet da napišem i ako nemam upaljen laptop to je jednako kao da mi nije niti palo na pamet.
Prije kojih 10-ak godina imala sam super ideju kako raditi nakit za sebe. Pokušaji su bili više nego jadni. Nije bio nešto posebno, tak da čak niti ja nisam bila oduševljena da nosim svoje kreacije.
Ali onda je u igru ušla Glavna.
Njoj ide ama baš sve od ruke. Radila je nakit, oslikavala je staklo, slagala puzzle (da po meni je i to umjetnost), heklala je i sve to po principu što je oko vidjelo to je ruka napravila.
A ja? Ja sam stajala po strani i trljala ruke jer ja sam bila ona koja je sve to lijepo prezentirala i na kraju unofčila :)
Glavna je imala dvostruku satisfakciju – imala je novi hobby i extra zaradu.
Istina je da je večina zarade otišla na pokrivanje materijala ali hobby je hobby. Razonoda za sve.
Prije mjesec dva Glavna je vidjela u jednoj reportaži zgodne broševe. Već sam tada vidjela kako joj se oke povečavaju a prsti nervozno stežu. Znala sam da razmišlja kolko joj treba do prvog hobby art dućana i več sam se vidjela sa novim brošem koji ću ponosno šetati gradom.
Za dva dana broš je bio na mom kaputu.
Prvi broš je zamijenio drugi, drugi broš treći i tako su se broševi nizali.
Mali poduzetnik u meni je opet počeo rast i počela sam razmišljat kako da Glavnoj povratim dio uložene love. Glavna se dugo opirala ideji prodaje broševa jer je htjela da ja budem unikat (aaaaaaaaawwwww pa ja to i jesam :**** ) no želja za izradom novih stvari je prevladala i prvi broševi su prodani.
Započelo je pretraživanje neta i traženje novih ideja izrade jer nije zlatna koka jedan uzorak. Treba naći još koji.
I tu su počeli moji problemi. I ja bih htjela nešto izrađivati ali ja sam totalni antitalenat. Em sam nespretna, em me brzo sve izžifcira, em stvarno neznam ideju pretvoriti u konačnu stvar. Neznam čak niti objasniti što bih htjela a kamoli to realizirati.
Lakše mi je sve to prodati, lijepo prezentirati i Glavnoj pomoć nego sama nešto izraditi.
I onda mi je pala na pamet jedna super ideja!
Ako več nisam za to da i ja radim ona ću biti ona koja će sve to prezentirati. Postala sam glavni promotor broševa, izradila FB stranicu....i tu sam stala. Nisam znala kamo dalje.
Na FB-u se isto trebaš reklamirati ali kako? A nije niti FB dosta. Da li da otvorim poseban blog? Da li da napravim svoju vlastiti www?
I onda sam napravila jednu stvar koja mi zapravo nikad nebi pala na pamet a bila je tako jednostavna.
Reklama je sve! Ili uspiješ ili ne.
Naime srela sam u gradu neku curu koja je imala zgodnu ogrlicu i pitala ju gdje ju je kupila i cura je rekla da ju je sama napravila. Pitala sam ju da li ima FB da pogledam i cura je izvadila posjetnicu.
I tad me je lupilo! Pa naravno! Što mi znači da me netko i pita za broš kad nemam apsolutno nikakav kontakt „dokument“. Isti taj dan su me tražili broj moba koji sam izdiktirala umjesto da sam dala posjetnicu na kojoj bi bila reklama na naš proizvod. I koja bi to bila besplatna reklama!
Danas sam sjela za komp i otišla skinuti neke free business card layout-e.
Veliki je došao do mene i odmah se nasmijao na moju ideju.
Ubio me je odmah u pojam.Da li bzvz pokušavam iz nečeg stvoriti nešto više? Da li u konačnici će išta nastati od toga?
Mislim si ako ne pokušam neće ničeg biti, mislim logično zar ne?
A s druge strane da li treba imati potporu?
Ne znam. Ali ideja imam. Na izvoz.......
komentiraj (3) * ispiši * #
20
utorak
ožujak
2012
Zdravstvo u Hrvatskoj je besplatno...
.... ili barem tako tvrdi zdravstvena dijelatnica u jednoj privatnoj polulinici za fizioterapiju koja radi u suradnji sa HZZ-om!
I to vrhunsko zdravstvo a mi obični nezahvalnici se bunimo!
Naime, prošli tjedan sam napokon otišla kod fizijatrice na pregled kako bi mi prepisala terapiju za koljeno koje je zatražio ortoped sa Šalate.
Neću niti komentirat pregled jer bi onda ovaj post bio jaaaaaaaaako dugačak. Pregled je čudnog li čuda bio u popodnevnim satima i to na uputnicu HZZ-oa makar se radi o privatnoj ustanovi ali koja radi od 8-16 preko uputnica 8što se tiče terapija) a onda od 16-20 plaćate terapije.
Nakon 15-ak minuta sjedenja u skoro pa grobnoj tišini „pregled“ je bio gotov i mogla sam na šalter da se dogovorim oko terapije.
Ja znam da se nemogu svima izać u susret i da nemogu zadovoljiti svima želje ali ipak smatram da bi djelatnici trebali pitati da li imate bilo kakvih problema sa dolaskom na terapiju u određeni satz.
Tako je pak teta na šalteru 10-ak minuta opet u tišini nešto ispisivala na komad papira da bi mi rekla da termin imam „dvadesetšestog“ ako idem na uputnicu ili ako ću platiti 1750 kn -10% na gotovinu onda imam termin odmah.
Prvo nisam niti skužila da li je ona rekla 26 pa je mislila na 26.03 ili je rekla 20.6 no kako mi nije hitno mislim si kako mi je sasvim svejedno i da mi i jedno i drugo odgovara.
Uzela sam svoj papir i izašla van i tek onda skužila da je datum ipak 20.06 što je sasvim ok (popustila sam pred čekanjem) ali da je terapija u 14 sati!!!
Kako mi tih 14 sati nikako ali ama baš nikako ne odgovara vratila sam se opet do šaltera i rekla ženi da ja nemogu nikako na terapiju u 14 sati jer ja radim i da li postoji mogućnost da me stavi ujutro u 8.
Žena mi kratko odgovara „NE“.
Ja joj pokušavam objasniti da dolazak na terapiju u 14 sati pa tako 10 dana meni je jednako potpisivanju otkaza i da meni nije problem još dulje čekati ako mogu dobiti termin u 8. Jer ako ću čekati do 20.06 onda mogu i do 20.7 čekati.
Žena odgovara da nemože jer za 7 mjesec još nema raspored. Pitam ju kada će ga imati pa da ako mogu nazvat da se dogovorimo i ona odgovara krajem 3 mjeseca ali da što bi ja? Da imam vrhunsku terapiju i to BESPLATNO i da se još bunim. Da ako mi ne paše termin nek platim 1750 kuna i da ću dobiti termin odmah.
E tu mi je puknuo film! Kakvo besplatno zdravstvo?????
Pitala sam ju da od kad je u RH zadravstvo besplatno? Da meni svaki mjesec oduzmu lijepu svotu za zdravstvo na plaći i da ću još morat platiti 250 kn participacije za terapiju i da od kad se onda sve to zove besplatno zdravstvo?
Žena je opet počela sa pričom da ako mi se to en sviđa da platim na što sam joj odgovorila da nema šanse da plaćam 1750 kuna i da ću rađe potpisat za operaciju nego njima platiti tu svotu.
Na to je žena samo posprdno rekla da li znam kolko će me doći operacija na što sam joj aj odgovorila apsolutno ništa jer je navodno u RH zdravstvo besplatno. I ne nije skužila ironiju.
Samo je reklad a ću sr na operaciju načekat na što sam joj ja rekla da ću prije doć na operaciju nego kod njih na terapiju kad su tak neflexibilni.
E tu je počelo vikanje da kako ja to s njom razgovaram i moje da kako se ona to sa mnom razgovara i da ću je prijaviti – okrenula sam se i otišla van.
Koji je to bezobrazluk!!!!! Dobiva novac na konto mene i meni sličnih a ponaša se kao da je bogom dana i da smo mi tu zbog nje a ne obrnuto!
Meni je jasno da nemogu svi dobiti odgovarajući termin i da treba neke ustupke napraviti ali ako sam ja spremna čekat i mjesec dva ili više da dobijem traženi termin en vidim u čemu je problem?
Pitam se da li bi njoj svejedno bilo da radi od 8-4 sližbeno a neslužbeno do 8 do kad imaš posla-čitaj i do 8 navečer- i da mora u 2 biti na terapiji? Ajd da su mi dali u 3 pa bi nekako ta 2 tjedna izgurala da radim od 7 do 3 pa zbrisala 15 minuta ranije da stignem na terapiju a nda od doma odradila ostatak posla ali u 2!?!?!?!?!?! Pa to nemogu nikako skombinirati!
I ne bi se bunila da prije kad sam morala na terapiju kod njih me nisu pitali kada bi mi pasalo da dođem na terapiju. Ali da tada nisu bili još tolko razvikani a sada im se živo fućka da li ćete doć ili ne.
I onih 1750 kn???? Znam da terapije privatno koštaju ali ipak su pretjerali! Pogotivo zato što mi je njihova fizijatrica napisala terapiju koju mi doktor sa šalate nije niti prepisao. Po njemu sam dobila vježbe i ultarzvuk a po njoj i magnet i još nešto što nisam uspijela niti dešifrirati. A samo magnet me dođe 800 kn privatno.
Revoltirana tim događajem otišla sam do financija u svojoj firmi i zatražila ih da mi više ne skidaju doprinose na plaći za zdravstveno a kad več to obustavljaju nek mi prestaju plaćati i za mirovinsko pa ću tu svoticu lijepo čuvat u čarapi za stare dane.
Nisu me ozbiljno shvatili...pitam se zašto?
komentiraj (4) * ispiši * #
